I wish if
the sky could be bluer
to reflect the beauty of your eyes
and if the Sun could blush more
in the sunsets
perhaps it would reflect
the loveliness of your lips...
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
About
About Me
Copyright © 2009 - LAVINIA - is proudly powered by Blogger
Smashing Magazine - Design Disease - Blog and Web - Dilectio Blogger Template
2 comments:
in simplicity of your words real beauty shines.
uživajući u poeziji jovana dučića, naišla sam na pjesmu koja, iako posvećena ženi, kao da govori glasom moga bića.
poželjela sam tu pjesmu podijeliti s tobom, kao duša s dušom koja zna da voli.
Pjesma se zove "Moja ljubav" i kaže:
"Sva je moja ljubav ispunjena s tobom,
Kao tamna gora studenom tišinom;
Kao morsko bezdno neprovidnom tminom;
Kao večni pokret nevidljivim dobom.
I tako beskrajna, i silna, i kobna,
Tečeš mojom krvlju. Žena ili mašta?
Ali tvoga daha prepuno je svašta,
Svugde si prisutna, svemu istodobna.
Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom,
Rađaš se u meni kao sunce noći,
I u mome telu drhtiš u samoći,
Raspaljena ognjem ili smrzla tugom.
Na tvom tamnom moru lepote i kobi,
Celo moje biće to je trepet sene;
O ljubljena ženo silnija od mene -
Ti strujiš kroz moje vene u sve dobi.
Kao mračna tajna ležiš u dnu mene,
I moj glas je eho tvog ćutanja.
Ja te
Ni ne vidim gde si, a sve druge sate
Od tebe su moje oči zasenjene."
****
zbilja, pjesnici, poput pravih zvijezda, imaju moć raskošnim sjajem odagnati tamu dugih sati samoće.:)
:))
hvala ti draga :))
Post a Comment